Sunday, 28 November 2010

"Filantrop" Soros György

Ne bih da palamudim o dotičnom - ne mogu da smislim ni njega, ni sve prodane duše koje su u "projektu". Ima zanimljivih lokacija na netu na temu njegovog akcijašenja i "dobrih" namera.

George Soros, Imperial Wizard (Part I)

George Soros, Imperial Wizard (Part II)

"Kati Marton is the wife of former Clinton administration UN ambassador and envoy to Yugoslavia, Richard Holbrooke. Marton lobbied for the Soros-funded radio station B-92, also a project of’ the National Endowment for Democracy (another overt arm of the CIA), which was instrumental in bringing down the Yugoslav government."
.

"According to Neil Clark (writing in the New Statesman):
(t)he conventional view, shared by many on the left, is that socialism collapsed in eastern Europe because of its systemic weaknesses and the political elite’s failure to build popular support.
That may be partly true, but Soros’s role was crucial. From 1979, he distributed $3m a year to dissidents including Poland’s Solidarity movement, Charter 77 in Czechoslovakia and Andrei Sakharov in the Soviet Union. In 1984, he founded his first Open Society Institute in Hungary and pumped millions of dollars into opposition movements and independent media.
- Clark, Neil. “Soros Profile” the New Statesman.
.

"Bogdan Denitch, who had political aspirations in Croatia, was active within the Open Society Institute, and received OSI funding. Denitch favoured the ethnic cleansing of Serbs from Croatia, NATO bombing of Bosnia and then Yugoslavia, and even a ground invasion of Yugoslavia. Denitch was a founder and chair man for many years of the Democratic Socialists of America, a leading liberal-left group in the U.S. He has also long chaired the prestigious Socialist Scholars Conference, through which he was key to manipulating the sympathies of many toward support for NATO expansion."
.

"Through OSI and HRW, Soros was a major supporter of the B-92 radio station in Belgrade. Soros funded Otpor, the organization that received those “suitcases of money” in support of the October 5, 2000 coup that toppled the Yugoslav government. Human Rights Watch helped legitimize the subsequent kidnapping and show trial of Slobodan Milosevic in The Hague by saying nothing about his rights.” Louise Arbour, who served as judge at that illegal tribunal, is presently on the Board of Soros’ International Crisis Group. The Open Society/Human Rights Watch gang has been working on Macedonia, calling it part of their “civilizing mission.” Expect that republic to be “saved” to finish the total disintegration of the former Yugoslavia."


George Soros, Imperial Wizard (Part III)

"Yugoslavia was targetted because the Slavs repeatedly elected the Socialist Party of Slobodan Milosevic. Then in 1991, Soros launched the Open Society Institute and pumped over $100 million to the anti-Milosevic opposition, publishing houses and ‘independent’ media like Radio B-92. When Milosevic was finally removed to The Hague tribunal, the charges of war crimes and genocide framed against him were collected (read made up) by the Soros-funded Human Rights Watch!

A few months after the military occupation of Kosovo, the International Crisis Group (ICG) (you know, the one that recently “suggested” that Greece should recognize “Macedonian” ethnicity and language!) a think tank supported by Financier George Soros, issued a paper on “Trepca: Making Sense of the Labyrinth ” which advised the United Nations Mission in Kosovo (UNMIK) “to take over the Trepca mining complex from the Serbs as quickly as possible and explained how this should be done”.

In September 2000, in a hurry to take the Trepca mines here, here, here before the Yugoslavian election, Kouchner stated that pollution from the mining complex was raising lead levels in the environment. This is incredible considering that he cheered when the 1999 NATO bombing of Yugoslavia rained depleted uranium on the country and released more than 100,000 tons of carcinogens into the air, water and soil. But Kouchner had his way, and the mines were closed for “health reasons.” Soros invested $150 million in an effort to gain control of Trepca’s gold, silver, lead, zinc and cadmium, which make the property worth $5 billion."
.
"When Sorosian organizations count, they seem to lose track of the truth. Human Rights Watch asserted that 500 people, not over 2,000, were killed by NATO bombers in the 1999 war in Yugoslavia."
.
"Human Rights Watch prepared the groundwork for the NATO attack on Bosnia in 1993 by the false rape-of-thousands and “genocide” stories. This tactic of creating political hysteria was necessary for the United States to carry out its Balkan policy. It was repeated in 1999 when HRW functioned as the shock troops of indoctrination for the NATO attack on Yugoslavia. All of Soros’ blather about the rule of law was forgotten. The U.S. and NATO made their own law, and the institutions of George Soros stood behind it."

Soros funds infiltration of 9/11 truth, “independent” journalism

George Soros, not everything that glitters is gold

Ako nekoga zanima ova tematika, a ima neki interesantan link, neka ostavi u komentaru. Hvala.

Tuesday, 23 November 2010

Ispovest farmaceutskog insajdera

H-Alter je preneo vest da se sutra u Zagrebu održava promocija knjige dr Johna Virapena - Nuspojava: Smrt (The side effects: Death), uz prisustvo autora. John Virapen je 35 godina radio u farmaceutskoj industriji, kao izvršni direktor u Eli Lilly-iju. Kako sam kaže, učestvovao je u raznim prljavim igrama, poput podmićivanja za račun farmaceutskih kompanija.

I bribed a Swedish professor to enhance the registration of Prozac in Sweden.
— John Virapen

Ističe da je farma mafiji u interesu da ljudi budu bolesni, jer je to način da oni multipliciraju svoje prihode. Rekao je, a što svi znamo, da su odavno interesi kapitala iznad interesa ljudskih potreba. Ja bih dodala - ljudskih života, što i sam naziv knjige nagoveštava. Granica se sve više spušta, tako da su sada u igri zamorčića sve češće - deca, odnosno oni su ciljna grupa farma mafije, čega, kako kaže dr Virapen, se naročito užasava. Ako je verovati, ova knjiga predstavlja njegovo duboko pokajanje iz koga je proizašla motivacija da javno progovori o farma mafiji i da iznese istinu.

Skinite knjigu (provereno, upravo sam to uradila) na engleskom sa ove adrese : http://depositfiles.com/files/tf7bb0ydu

Obavezno pogledajte njegovo izlaganje







Monday, 22 November 2010

Između redova - Milan Beko



Jugoslav Ćosić predstavlja dotičnog kao da su duvali u istu tikvu. Dakle, on je za njega - Miša Beko, a ne Milan Beko. Dobro. Možda bi i za mene bio Miša, kad bi imali nekih zajedničkih interesa.

Na početku intervjua Beko povlači paralele o nastupu Tadića a pro po "nepristojno bogatih", poredeći Ameriku, Rusiju i Čaveza vs. Srbija i zaključuje da Tadićeva ideja nije razrađena, ali i tokom intervuja prca sa pričom da je Tadić najjača figura u ovoj zemlji. Hahahahaha. Zatim kreće priča o Luci Beograd, gde Beko odmah kaže da je novi Zakon o izgradnji neustavan - jer potire prava koja su za njega kao vlasnika stečena prethodnim Zakonom, pozivajući se pri tom na konstantne pokušaje ispravljanja "istorijskih nepravdi" na otomanski način. I apostrofira da ispada da je investicioni put Srbije praćen "leševima investitora" na putu... Skoro da sam se rasplakala nad Bekom. Je li sporan ili ne način privatizacije? Po svemu sudeći nije. Jer, u stvari, to i nije bila privatizacija. Luka Beograd je bila a.d. i pre 6,5 godina kada je bila u vlasništvu države i 4.500 malih akcionara - Beko je to samo "transparentno" preuzeo. To što je Beko kupio akcije ispod cene i obmanuo male investitore to nije problem. Jer, logično, biznis - na kapitalistički način, a pre svega prvobitna akumulacija kapitala ne poznaju nikakvu moralnu komponentu. Bitno je dakle, da je svaki organ vlasti uradio svoj posao (prema zakonu i kako treba) i da je utvrdio da nema elemenata za pokretanje krivične prijave. Vericu Barać je okarakterisao skoro kao poluludu ženu, tako da ona treba da ima to u vidu i da se mane igranja sa vetrenjačama.

Onda se postavlja pitanje kako to da investicioni fond koji je kupio Luku Beograd za 40 miliona evra, to uradio, a da je je pri tom imao samo 30.000 dolara na računu. Beko to jednostavno objašnjava. Ko se oglasio da je procedura ispoštovana? Komisija za hartije od vrednosti, Akcijski fond, Agencija za privatizaciju i dekan Pravnog fakulteta. Zanimljivo, naročito za dekana, čiji je stav irelevantan i nema nikakvu zakonsku snagu. I kako to privredni subjekt koji praktično nema nikakva sredstva na računu može da dobije bankarsku garanciju? Na šta, za šta? Bankarska garancija košta i to mora da se plati. Lepo. Sve ovde može. I sve je to plaćeno odakle? Iz kredita koji je dobijen tek pošto je kupovina obavljena. Zanimljivo, je l' da? To znači da je bilo ko od nas mogao da kupi Luku Beograd, pod pretpostavkom da je registrovan kao pravno lice, zar ne? Naravno da ne, to je kategorija za povlašćene, kao što je Milan Beko. Sve po zakonu, naravno. Spekuliše se da je vrednost akcija koje je platio malim akcionarima (800 dinara po akciji) upola niža od procenjene tržišne vrednosti (Institut ekonomskih nauka - IEN je procenio vrednost akcije na 1774 dinara). Da ne pričam koliko se drkao, po sistemu, pa je l' malim akcionarima podeljena iscepkana bankarska garancija ili cash? Beko, nismo svi nepismeni, kredit ti je odobren posle kupovine tj. posle čina potpisivanja Ugovora, i od toga si isplatio male akcionare. I sam Beko se pita: "Da li je Srbiji nešto oduzeto?" Rekla bih da nije, mnogo smo dobili sa tobom, Miškovićem, Drakulićem, Peconijem, Kostićem, Canetom, Matićem, itd. Ljudi, inače, "dobrovoljno" odlaze iz ove zemlje, zato što su besni i razmaženi i neće da vam duvaju za neto 200 evra mesečno. I naravno, Beko je rekao da male akcionare niko nije terao da prodaju akcije. Jedino je problem što običan čovek veze nema šta su akcionarska društva, akcionarski kapital i koja su njihova prava - samo to, ništa više. Inače, nisu obmanuti, slažem se. Ko ih jebe što nemaju dovoljno znanja i informacija, je l' tako? Ćosić onda kaže da Luka Beograd ima 196 hektara zemljišta sa pravom korišćenja i da je za to plaćeno 2.000 evra po aru, što je bezobrazno niska cena. Beko mu je onda lepo rekao da podriva pravni i ekonomski sistem ove države. Pravni sistem, reče Beko i ostade živ. Pravni sistem koji ide na ruku samo tebi i onima koje sam navela prethodno. Za vas se prave zakoni sa zakonskim rupama, prema vama se šteluju uslovi. Ili možda grešim? Kaže i da Ćosić širi govor mržnje. Sve je to Beko fino reprodukovao, kao iz udžbenika. Da, i dva puta tokom intervjua je pomenuo kako će blogeri da ga napadnu. Eto, a verovatno je mislio na blogere sa B92. Ja sam se ljubazno odazvala njegovoj prozivci i provokaciji, iako ne pripadam toj grupaciji i trošim svoje vreme besplatno, jer želim da se nađe i kod mene na blogu. I onda tu kreću da se spominju razna povezana fizička i pravna lica. La Derma International, Mrđa, Vuk Delibašić, pominje se i Dulić. Naravno, sve uz saradnju sa neizbežnom Hypo-Alpe-Adria bankom koja uopšte nije nepoznata po brojnim finansijskim malverzacijama (čitaj: pranju para) na teritoriji ex YU. I naravno, sva ta fizička lica su na neki volšeban način imala funkcije u Agenciji za privatizaciju. Slučajnost, sasvim sigurno. Beko tvrdi: "Neće biti da smo bili vlasnici povlašćene radnje!" Skoro da me je ubedio, al' za malo. I onda kaže, pa da, biće konverzije zemljišta, i gradićemo, nego šta ćemo. Konačno na pitanje da li biste prodali svoje akcije akcionarima nazad, Beko kaže: "Ne bih prodao!"

Onda malo prelazimo na temu nestašice mleka i na investicioni fond Salford (koji je u vlasništvu Danube Foods Group). Beko nam je onda lepo objasnio ko je tu ko, i čija majka prede, a čija ne prede crnu vunu. Pomenuo te neke silne harvardske đake, stručnjake, moćnike, itd. I objasnio da tu postoje u različitim državama i različita lica koja su ekonomski povezana. Jedino što nam nije rekao kojih su to 5 takvih lica u Srbiji, a rekao je da ima 5 takvih lica u Srbiji. Konačno, Jugoslav jeste promašio pitanje, implicirajući da li je on vlasnik ili ima udeo u vlasništvu Salforda, jer to i nije bitno. Beko je na kraju rekao da ima učešće u Upravnom odboru, da ih savetuje i tako. Znači, pozadinski čovek. Za pismene, dovoljno rečeno.

Onda prelazimo na temu privatizacije Večernjih novosti i vezu između WAZ-a, Beka i Stanka Subotića - Caneta. Beko ima i danas ugovor sa WAZ-om. Mislim, šta će, oni se ljudi nisu snašli ovde, pa eto. Tu se (kada je preuzimanje bilo u toku) pominje i veza između izvesnog Draga Mićovića i Dejana Mihajlova (saziv Vlade Vojislava Koštunice). To se inače vodi pod zanimljivim nazivom koji se zove "prijateljska medijacija". I onda smo otkrili rupu na saksiji, a to je da je Beko vlasnik, tj. njegove 3 firme, tako da B92 i mediji imaju o čemu da zvone ovih dana. Spominje se i Miodrag Đorđević, koji je opet sasvim slučajno u to vreme bio zaposlen u Agenciji za privatizaciju, a sad je zamenik generalnog direktora u Večernjim novostima, i kako Beko kaže tamo je kao "kontrolni" kadar. I da se razumemo, nema uopšte veze što je Olivera Savović bila nekadašnji direktor u Bekovoj firmi DIBEK, pa je onda u vreme preuzimanja Večernjih novosti bila na poziciji sekretara u Komisiji za hartije od vrednosti. Beko kaže, pa ona je bila administrativni sekretar, a članovi Komisije za hartije od vrednosti odlučuju. Na čelu sa Milkom Štimcem, koji je onomad padao u nesvest i hteo da otegne papke u vreme spornih dešavanja tokom privatizacije u Knjazu Milošu. Inače, Komisija za hartije od vrednosti je samostalna institucija, čije imenovanje potiče od Vlade Srbije. Prema tome, vrlo je nezavisna i jasno je da je Milko Štimac jako dobar kadar, praktično nezamenljiv čovek za poslove koji su mu povereni. Moramo da uočimo i da je je Beko imao vrlo blakonaklon odnos prema pitanjima koje je Ćosić postavio u vezi Caneta, kada se onomad Cane javio sa Marsa i optužio Beka i Miškovića da su njegovim parama kupovali. Dakle, reklo bi se da 'štuje Caneta. Sigurno ne bez razloga. I tu je pokazao svoju vanrednu humanističku crtu, jer ipak Canetu nije lako da se sad potuca kojekude. To je bilo obzirno sa njegove strane. Konačno, rekao nam je ono što svi znamo, a to je da su Mišković i on u prijateljskim odnosima. Što i ne bi bili? Svako otima i ždere svoj deo kolača.

Analiza bi mogla da potraje, ali već sam iscprela dosta toga, a ponešto i nisam, pa analizirajte i sami. Zahvaljujem se B92 na reklamnoj kampanji za Mišu Beka. Bilo mi je zadovoljstvo da čujem šta je imao da kaže i to 12 godina nakon svog poslednjeg pojavljivanja u javnosti. Time se ovaj intervju može smatrati ekskluzivnim.

Saturday, 20 November 2010

NYPD uhapšenima skenira zenice

Upravo sam na portalu ZaMirZINE pronašla članak, da je njujorška policija počela sa novom metodom - skeniranja zenica uhapšenih, što uz standardnu proceduru uzimanja otisaka prstiju i fotografisanja predstavlja dopunski element. Prilično zastrašujuće, zar ne?

Zatim sam nastavila da pretražujem na tu temu po netu. Na britanskom Daily Mail-u, pronašla sam članak koji nam objašnjava da je to procedura koju će njujorška policija da sprovodi kako ne bi došlo do greške u identitetu i kaže nam da će svaki osumnjičeni biti ponovo skeniran putem ručnog skenera pre nego što bude optužen, kako bi se utvrdilo da se zenice poklapaju. To je proces koji traje samo 5 sekundi i uređaj košta oko 23.000 dolara. Navodno ne oštećuje vid. Glavna policijska stanica na Menhetnu je već otpočela sa ovim Mengeleovskim metodama od 15. novembra ove godine. Između ostalog piše i da je aerodrom u Mančesteru (pretpostavljam da se misli na Boston airport), ove nedelje otpočeo isprobavanje ovih uređaja koji mogu da prepoznaju zenicu pojedinca dok se isti šeta unaokolo. I kaže, da će putnicima koji pristanu da učestvuju u ovoj "probi" zenica biti skenirana prilikom čekiranja, što će biti iskorišćeno kako bi bili identifikovani prilikom narednog skeniranja koje ih čeka pri ulasku u tzv. "security search area".

Ovo je užasno i nije noćna mora. Orvele, ustani iz groba u kome se prevrćeš i nastavi da pišeš.

Monday, 15 November 2010

PRC made in P.R.C.

Forsiranje plastičnih ambalaža, kesa, i svega ostalog je urnisalo životnu sredinu. To nam je svima poznato. Pričalo se već o tome kako opet treba da se vratimo na papirne kese, na staklenu ambalažu itd. Mada, najviše je u modi ono što se zove reciklirano, jer, zaboga tako se najviše doprinosi ekološkoj svesti i očuvanju prirode.

Danas je objavljen članak koji govori o torbama za kupovinu u lancima američkih supermarketa. U članku se pominje da te torbe u svom sastavu sadrže - olovo. Olovo je poznato kao visokotoksičan metal koji opasno narušava ljudsko zdravlje. Nekada su u grafičkoj industriji postojali ručni i mašinski slovoslagači, a glavni sastojak legure od koje su izlivana pojedinačna slova za slaganje ili redovi slova je bilo olovo (osim antimona i kalaja). Drugim rečima, jedinstveni naziv je - olovni slog. U to vreme radnici su bili izloženi visokim dozama olovnih isparenja (usled procesa izlivanja slova). Tada je svaki radnik, po definiciji, od firme dobijao dnevno po pola litre mleka da ublaži dejstvo toksičnosti olova. Naravno, o tome, koliko su tadašnji slovoslagači otrovani i kako se sve to odrazilo na njihovo zdravlje - podataka nema.

Mene ne bi čudilo da ubrzo ovakve torbe za kupovinu, kao "prava" alternativa plastičnim kesama osvanu i u našim prodavnicama - pod parolom "za zdraviju budućnost", jer mi smo ionako deponija za svu lošu robu koje gledaju da se otarase "razvijene" zemlje i oni koji ih proizvode. Pre 3 godine sa američkog tržišta povučeno je 18 miliona igračaka za decu koje su bojene bojom koja ima olovo u sebi, a tada je i vlasnik fabrike izvršio samoubistvo, pod i dan-danas nerazjašnjenim okolnostima. Preplavljeni smo kineskom robom, pre svega otrovnim kineskim igračkama. Kao što u članku piše, u Nemačkoj je utvrđeno da 80% igračaka za decu dobi od 2-3 godine sadrži u sebi olovo. S obzirom da je Nemačka uređena država, kakvo je realno stanje u Srbiji, da se samo pretpostaviti. A te pretpostavke ne mirišu na dobre ishode.

Takođe, danas je vrlo teško naći bilo šta što ne dolazi iz Kine, jer sve dolazi iz Kine i sve je očajno, sumnjivo, a neretko i kancerogeno. Jer, prepredeni i nedgovorni prodavci (a država je prva koja to dopušta) nisu zainteresovani ni za šta, osim svog profita. Kada danas pogledate deklaraciju bilo kog artikla, ono što ćete najčešće videti je da imamo zemlju porekla: Kina, zemlju izvoznika: Nemačka npr., zemlju uvoznika: Srbija npr. Tako sam mislila da sam kupila vagu za merenje koja je iz Nemačke, ali nije, ona je iz Kine. Npr. Gorenje usisivači se takođe proizvode u Kini. Primera je bezbroj. Susam u prodavnici na meru, gde mi je deklaracija sasvim slučajno upala u kesu je takođe iz Kine. Pa čak i beli luk dolazi iz Kine.

Nije vam nepoznato da su Kinezi i sopstvenu decu potrovali pre 2 godine tako što su ubacivali melamin u mleko za prehranjivanje odojčadi, ali i u obično mleko. Melamin je smola koju koriste kretenske kompanije koje se bave proizvodnjom prehrambenih proizvoda kako bi povećale nivo proteina u namirnicama - da li je potrebno da napomenem da je to ilegalna radnja i da je zabranjena?! Izaziva urinarne probleme, kamenje u bubrezima, čak i blokadu bubrežnih funkcija, što se i dogodilo kod kineskih odojčadi, a bilo je smrtnih ishoda.

U Kini jedu pse (što je i naziv filma Lasse Spang Olsena) i da ne ulazim u to koje sve ekstremitete i delove od kojih životinja, a poješće i celu planetu uskoro.

Prema tome, navalite u kineske radnje i tržne centre, na sopstvenu odgovornost, da ne kažem - štetu.

________________
Ovde sam prevela članak o ručno izrađenim kondomima iz Kine.
Protected by Copyscape Plagiarism Check Tool
Related Posts with Thumbnails