Showing posts with label ekonomija. Show all posts
Showing posts with label ekonomija. Show all posts

Tuesday, 1 February 2011

Pogled iz Kembridža

Autor: Ivan Rajić

Fullbrook, Edward (ur.) Ontology and Economics: Tony Lawson and His Critics. London i New York: Routledge, 2009, 384 pages


Toni Loson [Tony Lawson] je po osnovnom obrazovanju matematičar, a magistrirao je i doktorirao iz oblasti ekonomije. Danas je profesor statistike na Ekonomskom fakultetu u Kembridžu, ali, što se ne bi očekivalo, reč je o ekonomisti koji poslednjih petnaest godina preispituje same osnove matematičke (neoklasične ili ortodoksne) ekonomije (pored drugih tema kojima se bavi, na primer morala i rodnih odnosa). Losonovo obrazovanje iz matematike i ekonomije i njegovo veoma široko znanje iz filozofije daju mu za to odličnu osnovu.

Međutim, Loson ima drugačiji pristup od većine ekonomskih metodologa. Većina metodoloških rasprava u ekonomiji usredsređena je na epistemološka pitanja (kako znamo da nešto znamo), a poslednjih decenije mnogo više na preispitivanje određenih pretpostavki (npr. one o racionalnosti tržišnih učesnika). Loson postavlja drugačije pitanje, naime, kakva je struktura stvarnosti (suštinski ontološko pitanje) i koji su metodi prikladni za njeno proučavanje u zavisnosti od te strukture, te kakva bi struktura stvarnosti morala biti da bi metodi koje koristi ortodoksna ekonomija bili upotrebljivi. Kada je Loson 1994. godine u jednom zborniku objavio prvi rad u kome je predstavio svoj ontološki pristup, on je u potpunosti „štrčao“ u odnosu na dominantan pristup metodološkoj analizi ekonomije. Danas, stvari izgledaju sasvim drugačije: svako ko se ozbiljno bavi ekonomskom metodologijom zna za Losona.

Loson je svoje ideje najviše razradio u tri knjige, Economics & Reality (1997), Reorienting Economics (2003) i Ontology and Economics: Tony Lawson and His Critics (2009). Poslednja knjiga, o kojoj je ovom prilikom reč, jeste zbornik u kome deset autora, većinom vodećih stručnjaka iz oblasti ekonomske metodologije, predstavlja svoje viđenje i kritičke osvrte na Losonove ideje, a Loson daje odgovor na svaki pojedinačni tekst.

Loson smatra da je neoklasična ekonomija zasnovana na pozitivizmu čija je prvenstvena odlika deduktivizam, dakle, pokušaj da se uz date pretpostavke (zakone) zaključi kakva će biti veza između datih događaja (ako se desi A, desiće se B, uz uslove C). Ovakav pristup ne mora biti matematički formalizovan (u obliku jednačina), ali može to biti, što i jeste slučaj u ekonomiji. Međutim, da bi takve veze između događaja (determinističke ili stohastičke) zaista bile prisutne u stvarnosti, ona bi morala da ispunjava određene uslove: da jedinice posmatranja uvek imaju istu unutrašnju strukturu (npr. da ljudi uvek na isti način donose odluke); da je sistem koji se posmatra izolovan od spoljašnjih sila, osim onih koje se proučavaju (npr. da samo cene utiču na ekonomske odluke); te da uvođenje više jedinica posmatranja ne menja strukturu sistema (npr. da se ljudi isto ponašaju kad su sami, u paru, ili u većoj grupi). Ove pretpostavke očito posebno ne odgovaraju društvenoj stvarnosti (nerealne su), ali ih Loson pronalazi (najčešće implicitne) u različitim vidovima u celoj ortodoksnoj ekonomiji i pokušajima njene odbrane, upravo zato što su one potrebne da bi deduktivistički pristup imao smisla.

Umesto ovog pristupa Loson nudi drugačije shvatanje društvene stvarnosti i identifikuje već postojeće i predlaže nove metode prikladne za njeno proučavanje. U njegovom shvatanju, ljudi i institucije su promenljivi, mnoge stvari se dešavaju, ali se ne mogu registrovati kao događaji (npr. razna nedelanja uslovljena pravilima, poput ćutanja pred šefom, koja mogu imati posledice, iako se ni jedan događaj nije „desio“), a postojanje slobodne volje i izbora čini da su bilo kakvi pokušaji preciznog predviđanja ponašanja ljudi najčešće osuđeni na neuspeh.

Nemoguće je u nekoliko rečenica predstaviti jedan od najoriginalnijih pristupa ekonomskoj metodologiji, a samim tim bi i pokušaj da se predstave, analiziraju i ocene kritike tog pristupa bio nezahvalan. No, može se reći da, na ovaj ili onaj način, svi autori u knjizi, koja je predmet ovog prikaza, na određeni način razmatraju gore predstavljenu srž Losonove teorije, na osnovu koje on preispituje ekonomsku misao sa širinom i dubinom vrednom poštovanja. Zapravo, zanimljivo je da se veoma malo bave bilo kojom drugom temom iz Losonovog obimnog rada. U svakom slučaju, ko god da se upusti u čitanje ove izvanredne knjige (a posebno ekonomisti i filozofi), biće stimulisan na duboko razmišljanje.

Objavljeno: Ekonom:east magazin, Broj 552, 16. decembar 2010.

Thursday, 19 November 2009

Transkript intervjua sa Josephom Stiglitzom + Confessions of an Economic Hit Man

Intervju pomenut u naslovu, Joseph Stiglitz je dao za TV Bastilju u decembru prošle godine. Tada je bio u Beogradu, a tata Miško ga je ko mečku prošetao kao zvanično pozvanog gosta Delta Generalija.

Stiglitz je osim brojnih radova i članaka, koje je moguće pročitati korišćenjem njegovog website-a, objavio veoma zanimljive knjige, od kojih bih izdvojila Protivrečnosti globalizacije (Globalization and Its Disconents), koju je na srpskom jeziku teško naći u slobodnoj prodaji (a i da košta, košta), jer je tiraž bio više nego skroman i radi se o malom izdavaču. Nema veze, knjiga je dostupna, kako u Biblioteci grada Beograda, tako i u Univerzitetskoj biblioteci. Zanimljivo je da je Stiglitz radio u Svetskoj banci (The World Bank), i kao takav zaista iznosi informacije iz prve ruke.

Ipak, mislim da knjige, kada god je to moguće, treba čitati na izvornom jeziku, jer mnogo toga zavisi od umešnosti prevodioca. Međutim, neke knjige je teško naći, a razume se, da ih ne platiš. Trenutno tražim knjigu na netu, pa ako mi se posreći, prikačiću link ka stranici za download. Za sada, nailazim samo na kratke preglede knjige od najviše 6 stranica.

Ovde su hronološki poređane vesti, gde je Stiglitz imao šta da kaže.

Pre nego pređemo na transkript, pomenula bih i jednu veoma kvalitetnu knjigu - Confessions of an Economic Hit Man (Ispovesti ekonomskog plaćenika) Johna Perkinsa - knjiga pokazuje kako se to u stvari organizovano i sistematski uništava ekonomija jedne zemlje. Krajem prošle godine završeno je snimanje dokumentarca koji se sastoji iz Perkinskovih intervjua.

  • Link ka stranici za download knjige - valja požuriti, jer se broj seedera značajno smanjuje

I konačno u narednih 5 shotova ide transkript Stiglitzovog intervjua.


 
 
 
 

Tuesday, 17 November 2009

25 miliona funti

Odličan film Adam Curtisa o Nick Leesonu i kolapsu Barings banke iznosi neke od problema u bankarstvu koji su bili aktuelni pre 15-ak godina. Takođe nam prikazuje kako je naše verovanje, da se svaka cifra na svakom računu pažljivo posmatra, potpuno u diskoraku sa time šta momci koji prave veliki novac rade sa našim novčanim depozitima. Leesonu je bilo "dopušteno" da generiše gubitke u iznosu od 400 miliona britanskih funti, zato što je stalno ponavljao da on u stvari generiše profit. To je bilo tako jednostavno. I njihove profitne marže (dobit), iako imaginarne, su bile sve što je te ljude zanimalo. Ovo je istovremeno tužna priča o jednom čoveku koji je napravio tragične greške, a da to jednostavno nije smelo da bude dopušteno. Na kraju, Leesonovi gubici su se preko noći udvostručili na skoro 1 milijardu britanskih funti, što je dovelo do bankrotstva Barings banke.

Robert Knight, dopisnik Blatant Newsa



Nick Leeson se priključuje Barings banci
Neposredno pre zaposlenja u Barings banci, Nick Leeson je radio kao računovođa, za američke investicione bankare Morgan Stanley u londonskom finansijskom kvartu. Prijavio se da radi kao trgovac (trader) 1989. godine, ali je bio odbijen, što je bio razlog da napusti Morgan Stanley. Zaposlio se kao službenik u najstarijoj britanskoj trgovačkoj banci Barings, kojom su upravljala braća Barings preko 200 godina. U to vreme banka je bila ikona britanskog bankarstva, čak je pružala usluge i britanskoj kraljici, a za Barings banku se vezuje jasan snobizam, što joj je omogućilo elitni status u finansijskoj zajednici. U suštini, banka je posmatrana kao neprikosnovena u svojoj grani, ali iza kulisa bila je staromodna banka sa zastarelom praksom koja je obogaljivala sopstvene finansije. To je bio savršen ambijent za mladog go-gettera, kao što je bio Leeson, da napreduje i on se brzo prilagodio i pozitivno startovao.

Dolazak Nicka Leesona u Barings, njegov brak i njegovo unapređenje
Kada je Leeson stigao u Barings banku, počeo je da radi u odeljenju koje se zvalo "Barings hartije od vrednosti" (Barings Securities), koje je donosilo oko polovinu ukupne dobiti Baringsa u to vreme, ali koje je bilo loše finansirano i organizovano. Radio je kao knjigovođa za njih, i pokazivao je obećanja da će da pronađe skriveni neplaćeni novac (potraživanja) unutar njihovih računa, pa je poslat u inostranstvo kako bi to i uradio. Na jednom putovanju u Baringsovu poslovnicu u Jakarti otkrio je procenjenih 100 miliona britanskih funti u neplaćenim računima. Barings je kupio akcije u tom iznosu za svoje klijente, poslao im je račune, ali oni ih nisu platili i niko nije preduzimao nikakve radnje kako bi pokušao da naplati dugovanja klijenata. Ova jednostavna "opravka" dovela je do toga da je Leeson povratio ovaj krupni "zalogaj" banci, tako da je brzo postao zvezda u Baringsu. Dok je boravio u Jakarti, upoznao je koleginicu Lisu Simms, sa kojom se venčao 1992. godine, i na njegovo oduševljenje samo 10 dana pre njihovog vjenčanja, ponuđena mu je pozicija trgovca (tradera), nešto za čim je žudeo godinama da će postići. Barings je zatražio od njega da upravlja njihovim "fjučers" (futures) ogrankom u Singapuru, pa su Lisa i Nick zajedno otišli u Singapur.

Kada je sve krenulo pogrešno
Malo je nejasno kako je sve počelo da ide pogrešnim tokom, ali u ovom filmu Leeson objašnjava da su neki od novih trgovaca napravili manje propuste, i da je on pokušao da ih zataška. Na primer, kupovali su pogrešne iznose "terminskih ugovora" (futures contracts), što nije moglo da ispadne dobro, i on je završio pokušavajući da prikrije njihove gubitke, ili da ih nadoknadi. Rečeno nam je da je 1992. godine tržište u Singapuru imalo burne oscilacije i da je to takođe moglo timu da napravi velike gubitke. Njihova glavna roba (commodity), "fjučers", u osnovi je opklada na to koliko bi mogla da iznosi vrednost akcije ili tržišta u određenom trenutku u budućem vremenu. U osnovi, to je vrsta kockanja, koja je u to vreme bila relativno nova u finansijskom svetu, te samim tim malo neshvaćena, naročito od strane stare garde. Oni koji su se nalazili u vrhu Baringsa nisu imali predstavu kako je to funkcionisalo, i to je evidentno tokom filma. Leesonova metoda za skrivanje tih gubitaka bila je putem korišćenja računa pod nazivom "88888", ili kako se obično naziva u ovom filmu račun "pet 8-ica." To je bio jedan od "privremenih računa za smeštanje sredstava koji su uključeni u finansijske transakcije" (error accounts) koji su korišćeni za ispravku bilo kojih grešaka u trgovanju, a na ovaj račun je sakrio sve greške svog tima. Kako bi obezbedio da plan bude sigurniji, "prilagodio" je softver računu, kako centrala banke u Londonu ne bi imala pristup, ali kaže da je verovao da će biti uhvaćen za nekoliko dana. Mada, takođe, kaže da nakon što bi proteklo nekoliko dana, on više nije brinuo mnogo o tome.

Kako je funkcionisala Nickova prevara
Ukoliko klijent želi da kupi "terminski ugovor" (futures contract), Leesonu je bilo potrebno da dobije malu svotu novca iz centrale u Londonu koja će se koristiti kao kapara, obično 10% od ukupne vrednosti. Ovo se zove plaćanje margine [margin-payment = plaćanja koja imaju za cilj da zadovolje margin call (maržni poziv)] i ogranak u Singapuru bi obično svakodnevno poslao zahtev centrali u Londonu za sva plaćanja margine koja su potrebna za naredni (trgovački) dan. Ova plaćanja margine u stvari treba da plate klijenti kada im Barings ispostavi fakturu. Kako bi finansirao svoje gubitke, Leeson bi pitao London za plaćanja margine za fiktivne kupce, i ubrzo se dogodilo da oni nisu ni primetili da li su fiktivni klijenti izmirili svoja dugovanja. Leeson je nastavio svakodnevno da šalje naloge za plaćanje margine, a centrala Baringsa je nastavila da šalje novac, iako nije primala natrag novac od (finansiranja) klijenata. To je zato što je Leeson govorio da je ostvario profit, i samo je prebacivao ostvareni gubitak na račun "pet 8-ica". U ovom trenutku, veruje se da je račun imao gubitke u iznosu od nekoliko miliona funti, skrivenih, ali Barings hartije od vrednosti, ogranak u kome su Leeson i njegov tim radili je akumulirao ukupne gubitke u iznosu od 39 miliona funti, pa je Barings doveo Petera Norrisa, bankara sa više tradicionalnog bankarskog iskustva, da sredi probleme. On je preuzeo kontrolu nad običnim gubicima, ali nikada nije otkrio račun "pet 8-ica". Barings braća su tada preuzela na sebe kontrolu nad poslovanjem, postavivši Norrisa za izvršnog direktora.

Gubici su počeli da rastu
Tokom 1992. godine tržište nije išlo u korist (bilo je u padu) Lessonu i njegovi gubici su počeli da se akumuliraju do oko 6 miliona funti. On je takođe objavljivao velike dobitke, te je na taj način ovo bilo samo dodatno opterećenje računa "pet 8-ica", jer je bilo potrebno da traži sve veća plaćanja margine iz centrale, kako bi prikrio svoje gubitke. Jasno je da je u igru bilo uključeno puno ponosa vezano za stalno objavljivanje profita, ali tip je morao da bude lud da bi dozvolio nastavak ovakve šarade. On nikada nije mogao da dobije ovu igru, ali izgleda da je mislio da je imao šansu. On je tada počeo da podiže vrednost uloga, i kockao se sa još većim iznosima, pokušavajući da povrati ono što je izgubio. Do proleća 1993. godine tržišta su počela ponovo da rade u njegovu korist (da idu gore odnosno da rastu), i u julu je otklonio sve gubitke na računu "pet 8-ica". U filmu on opisuje kako su tog vikenda on i neki prijatelji imali zabavu u njegovoj kući, i tada je rekao svojoj supruzi da je proneverio 1 milion britanskih funti, ali da je ta sredstva uspeo da povrati. To je bila razvodnjena varijanta, ali bilo mu je potrebno da to izbaci iz sebe. To je bio jedini put da je govorio iskreno o svojoj prevari, sve dok nije bio otkriven, i u ovom razgovoru uverio je Lisu da to neće uraditi ponovo. Sledećeg ponedeljka ujutru otišao je na posao i počeo ponovo da rizikuje bančin novac.

Druga runda je daleko više koštala Barings
U ovom trenutku očekujete da je Leeson naučio neku vrstu lekcije, ali od sada je on, koliko je mogao, zapravo povećao svoju tražnju za rizikom i još uvek to niko nije dovodio u pitanje, jer je on publikovao sve veće profite. Tada je počeo da koristi račun "pet 8-ica" za finansiranje prodaje izuzetno jeftinih fjučersa klijentima. Ove gubitke je beležio na računu "pet 8-ica" i tokom 1993. godine oni su se akumulirali na ukupnih 93 miliona britanskih funti. Pojedinih dana, kao što je u filmu rečeno, izgubio je po milion dnevno. U to vreme, odeljenje računovodstva u centrali primetilo je da (fiktivni) klijenti nisu izmirivali svoje obaveze za plaćanja margine koje je centrala upućivala Leesonu u Singapuru, pa su odlučili da urade reviziju, i uputili su se tamo iz Londona. Uradili su nekvalitetnu reviziju, ne proverivši ništa kako treba, jer je, kako Leeson ukazuje, račun "pet 8-ica" zahtevao mnogo papirologije, a ako bi ovaj račun bio otkriven, celokupna prevara bi izašla na videlo. Izgleda da su sva pitanja ostavili nerešena, jer je Leeson proglašavao fantastične profite, i tako su svi u centrali bili zadovoljni. Bili su spremni da pređu preko nedostatka plaćanja margina iz tog razloga. Tako su jasno znali da se on malo bavio "kreativnim" računovodstvom, u najmanju ruku, ali su bili zadovoljni da nastave sa tim, sve dok Leeson ostvaruje dobit.

Škripac postaje sve veći
Do 1994. godine deficit na računu "pet 8-ica" je dostigao 160 miliona britanskih funti, ogroman iznos za ono vreme, a izraženo u današnjoj vrednosti preko 300 miliona britanskih funti. Potom je nastavio da kupuje fjučerse za svoj račun, koristeći ogromne iznose za plaćanje margine, koje je potraživao od centrale, po naduvanim cenama. Deponovao je gubitke na računu "pet 8-ica". On je napravio tako da izgleda kao da je ostvarivao još veću zaradu za Barings i postao je još veća zvezda u banci. Takođe je bio efektni kralj Singapurske berze, takva je bila njegova slava za stvaranje profita. Kako bi se obeležila 10-godišnjica Singapurske berze (SIMEX), 1994. godine održana je velika zabava povodom dodeljivanja nagrada, i očekivalo se da Barings, a posebno Leeson, bude glavna atrakcija. Kompanija je dobila 2 nagrade, ali je Leeson odbio da stane na pozornicu i preuzme i jednu od te dve nagrade, znak griže savesti. Tada je u septembru iste godine Barings, za svoje trgovce i bankare, održao najveće zajedničko okupljanje ikada, i opet je Leeson bio zvezda večeri. On je bio primer na koga svi treba da se ugledaju, ali pojedini članovi publike jednostavno nisu mogli da veruju da ovakav novac može da se napravi od niskorizičnih opcija na akcije (stock options). Izneli su da ne može biti dovoljno novčanih priliva koji pristižu od klijenata za pokriće dnevnih plaćanja margine, koji su bili poslati. Niko ih nije slušao, i do kraja 1994. godine Leeson je bio u minusu 330 miliona britanskih funti, a poslato mu je tri četvrtine Baringsovog ukupnog kapitala.

Kraj na vidiku
Za Božić 1994. godine, Leeson je otišao na odmor u Irsku i pokušao da ubedi svoju ženu Lisu da se ne vraćaju u Singapur. Bio je spreman da se preda uz kauciju, ali nije mogao to da kaže Lisi, i na kraju je pristao da se vrate, kao što je planirano. Na povratku, zemljotres u gradu Kobe je upravo pogodio Japan, što je kao nikada ranije stvorilo metež i iznenadni pad na singapurskom tržištu. To je bilo pogubno za njegovo stanje, tako da je odlučio da pokuša da prodrži tržište bez ičije pomoći, kupovinom 1000 terminskih ugovora, i to mu se nije isplatilo. Njegova situacija je samo postala gora. Zatim, 25. januara 1995. godine, Barings je prekoračio limit dopuštenog minusa sa Citibankom i održao sastanak višeg menadžmenta. Odlučili su, nekako na dokazima, da im je Leeson zapravo pravio dobit zbog zemljotresa u Kobeu, kao što je on i dalje govorio o velikim zaradama, i da treba da učine sve što je potrebno da bi pribavili novac koji mu treba i nastavili da ga šalju. Ali, jedan 50-milionski gubitak je skliznuo kroz pukotine, i privukao je pažnju računovodstvenog odeljenja. 17. februara napravili su neke provere i službenica je uočila da se neki od Leesonovih računa ne uklapaju. Pokušala je bez uspeha da ga kontaktira 6 dana zaredom, a u petak 24. februara rekao je kolegama da mu je bilo potrebno da ode kod supruge, na nekoliko minuta, jer se ona ne oseća dobro. Tada je otpočeo svoj sudbonosni beg.

Nick i Lisa Leeson u bekstvu
Leeson je rekao Lisi da mu je potrebno da ode, odmah, inače će doživeti nervni slom, zbog pritisaka na poslu. Nakon "vezivanja nekih labavih krajeva", otišli su za vikend u odmaralište u Singapuru i opustili se. Do sada, Barings je raspleo njegovu shemu i otkrio gubitke od 400 miliona britanskih funti koji su bili skriveni na računu "pet 8-ica". Njegova fotografija je bila objavljena na svim televizijskim vestima u nedelju 26. februara, i takođe su označeni detalji pozicije banke. Banka Engleske (Bank of England) je radila celu noć da vidi da li su mogli da pronađu spasonosno rešenje, kako bi sačuvali banku, ali nisu mogli da se dogovore ni oko čega. U ponedjeljak ujutru, trgovci su gurnuli tržište dole i ovih 400 miliona funti se gotovo odmah udvostručilo na oko 830 miliona, i Barings banka je bila potpuno uništena u trenutku. Najstarija britanska trgovačka banka je nestala, a sa njom i svi depoziti klijenata. Nick i Lisa Leeson su 2 dana kasnije otišli iz Malezije za Frankfurt, a uhapšeni su prilikom ulaska u Nemačku, gde se Nick borio sa optužbama za izručenje, dok nije poslat natrag u Singapur, da otpočne služenje zatvorske kazne od 6 i po godina. Takođe je bolovao od raka debelog creva i razveo se od Lise, ali je stekao diplomu iz psihologije, i sada savetuje kompanije o upravljanju rizicima. Nick je trenutno predsednik Galway Uniteda, fudbalskog kluba u zapadnoj Irskoj. Takođe je veoma tražen za držanje večernjih govora i objavio je dva bestselera, koja se bave njegovim iskustvima, Rogue Trader (Nevaljali trgovac) - ekranizovan je u istoimeni film u kome Leesona glumi Ewan McGregor i Back from the Brink, Coping with Stress (Povratak sa ivice, suočavanje sa stresom).

Završna reč bankarima
Šta je to što treba da upamtimo iz svega ovoga? To je potpuni nedostatak svesti ljudi koji su vodili banku o novcu deponenata. Ako je izgledalo da prave profit, to je bilo dovoljno da zataška bilo koje druge detalje. Da li neko pamti kreditnu krizu?

***Prevod članka sa engleskog, preuzetog sa sajta BlatantNews.


Moj P. S. Dokumentarac "25 miliona funti" je dobar podsetnik do čega sve propusti, pod čime se misli na odsustvo internih kontrola i merenja različitih rizika u bankarstvu, mogu da dovedu. Zapravo, moj utisak je da je glad za profitom investitora, ali pre svega investicione banke (odnosno glavnog brokera) bila jača od njihovog zdravog razuma. Ko god je ikada bio učesnik na finansijskom tržištu ili pak namerava da se uključi u isto, zna ili treba da zna da na tržištu vladaju samo dve sile:
1. panika i
2. pohlepa.
Na bazi ova 2 antipoda se gradi pozicija koja za svoj cilj ima trade-off između kupovne i prodajne cene, odnosno gradi se zarada, ali i potencijalni gubitak.
Protected by Copyscape Plagiarism Check Tool
Related Posts with Thumbnails